Premda naš mozak čini samo 2 posto ukupne tjelesne težine, taj važni organ troši polovicu naših dnevnih potreba za ugljikohidratima, a glukoza mu je najvažnije gorivo. Pod akutnim stresom mozgu treba oko 12 posto više energije, zbog čega mnogi među nama posegnu za slatkim zalogajem.
Ugljikohidrati su za organizam najbrži izvor energije. Na kognitivnim su testovima ispitanici pod stresom prije jela imali prilično loše rezultate. No njihov se učinak poboljšao nedugo nakon konzumiranja hrane, kaže dr. Achim Peters, dijabetolog i znanstvenik koji se bavi istraživanjem mozga na Sveučilištu Luebeck, a prenosi portal Scientific American.
Kad smo pod stresom, raste razina hormona kortizola, a za šećerom žudimo jer, ako ga konzumiramo, raste razina drugoga hormona - serotonina, koji smiruje i opušta. Na taj način organizam traži sredstvo za opuštanje. Šećer pokreće centar za užitak i nagradu u mozgu, na isti način kao da vam se netko osmjehne ili čak kao da ste zaljubljeni.
Žudnja za slatkim ne rijetko se javlja na poslu jer su ljudi u takvom okruženju često pod stresom te njihov mozak ima povećanu potrebu za energijom.
Kada netko ne jede, a osjeća glad, mozak počinje koristiti glukozu iz organizma, namijenjenu mišićnim stanicama i procesu metabolizma masnoća te se zbog toga luči više hormona stresa. Ne samo da se zbog takvog stanja pojedinac osjeća loše, već se dugoročno kod njega povećava rizik od srčanog udara, moždanog udara ili depresije. Istodobno, mozak štedi na drugim funkcijama, ali se smanjuje koncentracija.
I premda su mnogi među nama strogi prema sebi samima jer konzumiraju previše slatkiša i ugljikohidrata, uzrok takvoj žudnji nije uvijek nedostatak samokontrole te se pojedincima preporučuje dublji uvid u način života i analizu stresnih situacija.
Jednom kad se otkrije uzrok stresa, prehrambene navike i žudnja za slatkim mogli bi se izmijeniti.
www.sjever.hr/zadovoljna.hr