Izbornik
Izbornik
Zatvori
Tražilica
Search
Zagrebački prsten

SAMOBOR I STAKLARSTVO NE MOGU JEDNO BEZ DRUGOG - upoznajte dio povijesti prekrasnog Samobora

Autor: Siniša Kalajdžija
SAMOBOR I STAKLARSTVO NE MOGU JEDNO BEZ DRUGOG - upoznajte dio povijesti prekrasnog Samobora

Samoborci imaju jednu neobičnu, pomalo i čudnu vezu sa staklarstvom - u samoborskom kraju staklarstvo ima stoljetnu uspješnu tradiciju, a nekad je bilo nezamislivo iz Samobora se vratiti kući bez nekog staklenog suvenira. No, Samobor je isto tako prošao i nekoliko ciklusa gašenja velikih staklarskih obrta i tvornica. Ipak, ljubav prema staklarstvu je ostala, kao i vrijedne staklene rukotvorine iz samoborske prošlosti, ali i vještine kojima su stari majstori podučili svoje nasljednike pa danas one i dalje žive u ovom gradu.

Jedna od prvih staklana na prostoru današnje Hrvatske svečano je otvorena upravo u Samoboru, na posjedu barunice Vilhelmine Kulmer u Osretku, 12. ožujka 1839. godine. Barunica je naime svake godine odlazila u češke Karlove Vary na liječenje pa je primjetila da su gosti često kupovali tamošnje staklene suvenire. Kako je bila vlasnicom velikih šumskih područja iz kojih se lako dala vaditi sirovina za grijanje staklarskih peći, vrbovala je češke majstore te pokrenula proizvodnju.

U početku je tvornica s mnogo poleta proizvodila staklene predmete namijenjene pretežno dnevnoj kućnoj upotrebi, a naročito su cijenjene bile čaše za dobrodošlicu („bilikumi“), raznih oblika i veličina, bogato ukrašene bojama i brušenjem, često u obliku kubure, čizmice, pokala, bačvice ili vrčeva, dok su posebno popularni bili lončići s natpisom: „Sanoborci piju vino z lonci“.

Međutim, već 1847. vlasnica je uslijed velikih dugova tvornicu morala prodati mariborskom trgovcu Franji Paanu, a ovaj je iz istih razloga preprodaje bečkom staklaru Ignacu Hafenbradlu, 1850. Godine, a 1869. godine novi vlasnici postaju Maksimilijan Gamilšek i Lavoslav Dinghofer, koji proširuju proizvodnju te se uz prodavaonicu na Jelačić placu otvaraju i nove, u Rijeci, Sisku i Karlovcu. 6. listopada 1872. godine na nalazištu ugljena u Grdanjcima otvara se podružnica tvornice, nova „Glažuta“ nazvana „Karolina“, po Gamilšekovoj kćeri. Staklana je imala 10 majstora staklopuhača, 4 brusača i 150 radnika I kao u prijašnjim slučajevima – prvo bilježi uspjehe pa tako na velikoj izložbi u Trstu 1882. godine dobivaju zlatnu kolajnu za izvrsno brušeno i bijelo staklo, a vlasnik Gamilšek od cara Franje Josipa dobiva i Zlatni križ za zasluge.

samobor

Tih je godina tvornica postala privlačno turističko izletište koje su posjećivali domaći i strani izletnici radi kupnje skopocjenih staklarskih proizvoda, uz bogate nagrade majstorima koji su pred posjetiteljima izrađivali razne staklene uspomene.

Međutim, ubrzo ponestaje sirovina za proizvodnju stakla, šume Samoborskog gorja i Žumberka su posječene, a drvo iz udaljenih mjesta skupo se plaćalo. Drveni ugljen kod „Karoline“ nije bio dobar te tvornica više nije mogla izdržati konkurenciju češkog i bečkog stakla, tako da je 1904. proizvodnja potpuno prestala, a većina stručnjaka preselila se u novu tvornicu stakla u Hrastniku, kod Trbovlja.

Danas se u kulturno povijesnoj zbirci Samoborskog muzeja čuva preko 300 komada stakla tvornice Osredek, a područje stare „Glažute“ i doline potoka Bregane danas je turističko područje koje posjećuju planinari, lovci, ribolovci i automobilisti koji u svježem zraku i gustim šumama nalaze zabavu, odmor i rekreaciju. Na mjestu nekadašnjih tvorničkih postrojenja nalaze se zelene livade na kojima se jedva naziru ostaci zidina tvornice, čije je kamenje rasprodano stanovnicima s područja široke okolice.

Sličan put prošla je i tvornica Kristal, otvorena 1951. godine. U početku je počelo skromnim asortimanom proizvoda da bi kroz nekoliko desetljeća tvornica postala sinonim za kvalitetne proizvode, u kreiranje proizvoda bili su uključivani umjetnici, samoborski kristal izvozio se i u SAD. No, ekonomske zakonitosti i tu su odradile svoje, nerentabilna proizvodnja ugasila je i tu priču.

Ipak, dio tradicije proizvodnje kristala danas u Samoboru nastavljaju vrijedne manufakturne radionice i mali obrti kao što su Kristal Tuk, Crystal Saki i Kristal Samobor, koji I dalje zadivljuju svojim visokim umijećem ručnog brušenja stakla. Brojni oblici i uzorci rezultat su kreativnog rada majstora i svih onih koji u proizvodnim fazama dodaju proizvodu konačnu formu i sjaj, a na temeljima samoborske ljubavi prema staklarstvu.

www.sjever.hr/samobor.hr 28.07.2019.

Podijeli članak: