Izbornik
Izbornik
Zatvori
Tražilica
Search
Varaždinska regija

Gigi iz Sračinca bavi se restauracijom oldtimera: „Radim posao iz snova, a moj rad prepoznali su i klijenti iz Austrije, Njemačke, Švedske...”

Autor: Martina Lončar Petrinjak
Gigi iz Sračinca bavi se restauracijom oldtimera: „Radim posao iz snova, a moj rad prepoznali su i klijenti iz Austrije, Njemačke, Švedske...”

Aleksander-Gracijan Bukovec – Gigi – iz Sračinca restauracijom oldtimera bavi se više od 15 godina, a 7 godina prošlo je otkako svoj posao iz snova radi profesionalno, odnosno otkad je hobi prerastao u posao.

– Sve je počelo s hobijem. Kako nikada nisam bio zadovoljan učinjenim, stalno sam usavršavao svoj rad, i tako se dizala i ljestvica kvalitete. Uvijek sam smatrao da mogu uraditi bolje, a za to je potrebno puno vremena, odricanja i alata, ali i „brdo” volje – rekao je Gigi, kojemu volje zasigurno ne nedostaje jer ljubav prema „limenim ljubimcima” i njihovom „ušminkavanju” postoje još od djetinjstva.

– Kupio sam si oduvijek željeni Chevrolet Corvette i Pontiac Trans-Am i, kako sam imao sredstva, tako sam to nekako posložio, no to ni približno nije bilo onako kako to danas radimo, ali otud se počelo. Obitelj i ja smo dugogodišnji obrtnici koje je kriza uništila. Gotovu kuću, koju smo radili i slagali za sebe, smo prodali i kupili jednu vizionarsku kuću s manjim poslovnim prostorom i tako smo krenuli, doslovno iz nule – ispričao nam je Gigi.

Zbog opsega i količine posla, ovaj obrtnik i njegov tim koji čine osmorica zaposlenika restauriraju samo automobile jer ostalo ne stignu. Možda, govori, nabavi nešto za sebe, pa „iz gušta” restaurira dva-tri motora iz osamdesetih godina.

– Uspio sam kupiti i jedan automobil o kojemu sam sanjao, Cadillac „Coupe de Ville” iz 1953. koji sam radio za sebe i puno sam uložio, ali kako su se objekti radili, tako je novac nestao i morao sam ga žrtvovati za krov na jednoj radioni. Do dan-danas to mi je neprežaljen auto – otkrio je naš sugovornik.

U obradi je 20-ak starih automobila

Kako nam je rekao, trenutno je u obradi 20-ak automobila, u različitim fazama rada: od pjeskarenja, lakiranja, tapeciranja i limarije, do čekanja dijelova i montaže, a koliko je dobar u svom poslu, govori činjenica da su, osim iz Hrvatske, oldtimeri na restauraciju stigli iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Švedske i drugih država.

– Ljudi iz Hrvatske s kojima sam surađivao počeli su me sami preporučati vanjskim klijentima. „Oldtimeraši” su jedna specifična kategorija ljudi, važna im je preporuka, a ja sam svoje klijente naviknuo da sam im dostupan 0-24 i da gotovo i ne postoje stvari koje im ne mogu odraditi. Pojedini klijenti čak idu još dalje, pa mi nude i kreditiranje jer su prezadovoljni uslugom, radom i korektnošću – objasnio je Gigi i potom naveo koji su najveći izazovi ovoga posla te koliko traje jedna „klasična” restauracija.

– Najviše je problema s nabavljanjem dijelova i specijaliziranim alatima, ali i pomanjkanjem, primjerice, tapetara i lakirera. Što se tiče dijelova, često sate i dane provodimo za računalom, prvo tražeći same dijelove, a zatim kataloške brojeve, šifre... Onda se to šalje dobavljačima pa dođe pola dijelova, a druga polovica se čeka pola godine i tako u krug – rekao je restaurator i potom otkrio da jedna „klasična” restauracija traje godinu dana, a one zahtjevnije i do dvije-tri godine jer osim nabave dijelova, svugdje treba čekati na svoj red.

Zato mu je, kaže, životna želja investirati i napraviti nove objekte kako bi sve imao na jednome mjestu, odnosno kako bi bio neovisan.

Sentimentalna vrijednost, nasljedstvo i kolekcionari

Često, govori, ljudi misle da je restauracija farbanje auta i „ušminkavanje” izvana, no to je daleko od istine.

– Jako puno niskobudžetnih automobila se gotovo i ne isplati raditi jer vrijednost restauracije prelazi vrijednost auta. No takvi automobili nisu samo ekonomska investicija, već za puno ljudi oni imaju sentimentalnu vrijednost, oni su nasljedstvo i uspomena na oca, djeda... A neki ostvaruju san iz djetinjstva koji si nekada nisu mogli priuštiti, dok je kod nekih taj san čak prerastao u kolekcionarstvo. Mnogi ljudi krenu sami u neku restauraciju i kada vide u što su se uvalili, puno ih odustane od rada, a neki su razočarani raznim „majstorima s YouTubea”. Riječ je o izuzetno kompleksnom poslu za koji, osim volje i znanja, trebate i jako puno prostora i još više živaca – kazao je naš sugovornik, kojega smo za kraj pitali što se uopće smatra uspješnom restauracijom.

Uspješna restauracija je kada je klijent zadovoljan, kada sve funkcionira, kada je obnovljen svaki dio auta i na kraju - kada vas klijent preporuči dalje, onda ste uradili dobar posao! No moja vizija o napretku ide dalje. Želim proširiti posao, ulagati u objekte, alate i zaposlene ljude. To vam je kao i bicikl: dok klačite – vozite, kad stanete – padnete! – zaključio je za kraj restaurator Gigi.

foto: privatna kolekcija
mlpetrinjak/sjever.hr
1.12.2023.

Podijeli članak: